Prirucnik #3: Kucno kompostiranje

PRIRUCNIK #3
— KUCNO KOMPOSTIRANJE

Jedan od nacina na koji svatko od nas moze doprinijeti zastiti okolisa i odrzivom razvoju je kucno kompostiranje.

O KOMPOSTIRANJU

Kompostiranje je prirodan proces razgradnje biomase i dogadja se samo od sebe svuda oko nas. Kucnim kompostiranjem, bilo u vlastitom vrtu, dvoristu, balkonu ili stanu, preuzimamo odgovornost za vlastiti otpad i tako, na vrlo konkretan nacin, doprinosimo ocuvanju okolisa i njegovoj regeneraciji.

ZASTO KOMPOSTIRATI?

U posljednjih nekoliko desetljeca svjedocimo ubrzanom porastu nastajanja otpada. Odlaganje otpada na odlagalista trajno oneciscuje i nanosi veliku stetu okolisu; zagadjuje tlo, atmosferu i vode. Takodjer, otpad koji se moze iskoristiti kao sirovina, a umjesto toga se odlaze, gubitak je velike materijalne i energijske vrijednosti.

Preko 40% bioloski razgradivog otpada koji se odlaze na deponijima u Hrvatskoj cine kuhinjski i vrtni biootpad koji se kucnim kompostiranjem moze lako i jednostavno ponovno iskoristiti kao sirovina. Upravo biootpad predstavlja neprocjenjiv resurs za izradu bioplina, gnojiva, biougljena, komposta i toplinske energije.

Zbrinjavanjem vlastitog biootpada smanjujemo ukupnu kolicinu biomase koja odlazi na odlagalista te ujedno doprinosimo smanjenju emisija staklenickih plinova koji nastaju na deponijima i prilikom transporta otpada. Takodjer, kompostiranjem vracamo hranjive tvari tlu iz kojeg su potekle, gdje ce se postupno pretvoriti u humus – plodno tlo.

Pozitivni ucinci upotrebe komposta; kompost poboljsava strukturu tla, podrzava rast i razvoj zemljisnih organizama, smanjuje potrebe navodnjavanja, stedi fosilna goriva, zadrzava organsku materiju u tlu i zakljucno, smanjuje upotrebu anorganskih mineralnih gnojiva.

KAKO KOMPOSTIRATI?

Kompostiranje mozemo jednostavno pokrenuti oponasanjem prirodnih uvjeta. Osnovu dobre razgradnje cine kisik, pravilan omjer dusicnog ('zelenog', vlaznog) i ugljicnog ('smedjeg', suhog) materijala te dovoljna kolicina vlage. Kompostiranje nije truljenje – to je aeroban proces i ako se ispravno izvodi, nema neugodnih mirisa. Kompostirati se moze na hrpi u vrtu ili u posudi, na balkonu, pa cak i u stanu, a gotov kompost mozemo koristiti za uzgoj biljaka ili ga pokloniti nekom vrtlaru.

Kompostiranje u posudi:

1. Na posudi zapremine 40-60 l, koja ima poklopac, izbusite rupe promjera cca 4-6 mm na medjusobnom razmaku od 5cm sa svih strana.

2. Na dno posude stavite cca. 5 cm suhih grancica koje ce posluziti kao drenazni sloj u slucaju pretjeranog nakupljanja vlage te kao aerobni dzep za bolji protok zraka.

3. Na grancice stavite sloj kartona i cca 5 cm suhog lisca (ili neki drugi ugljicni materijal).

4. Dodajte tanki sloj zdrave zemlje, kompost ili glisnac, koji djeluju kao prirodni akvator procesa razgradnje jer sadrze mikroorganizme koji ce potaknuti i odrzavati vas mali pogon za preradu biootpada.

5. Nakon uspostave osnovnih uvjeta, naizmjenicno dodavajte sirovi organski otpad iz kuhinje i ugljicni materijal (suho lisce, usitnjeni karton i sl.) u volumenskom omjeru smedje:zeleno = 2–4:1 ili piljevinu u omjeru smedje:zeleno = 1:1 (jer ima puno veci udio ugljika).

Savjeti:

→ Kvalitetan i izbalansiran kompost dobit cete ako mijesate sto vise razlicitog i cim vise usitnjenog materijala (na “velicinu palca” – oko 5 cm).
→ Svaka 2-4 dana sadrzaj promijesajte kako biste prozracili sadrzaj kante te pazite da materijal ne postane previse vlazan. Vlaznost provjeravate stiskom materijala u saci: ako se materijal cijedi, znaci da je prevlazno i treba dodati vise suhog, smedjeg materijala; ako se na stisak ruke rasipa, znaci da je presuho i mozete dodati malo vode. Ovakav nacin kompostiranja omogucava da kontinuirano dodajete organske sastojke kroz duzi vremenski period jer se razgradnja pojedine tvari odvija unutar 30 dana. Da biste izdvojili zreli kompost potrebno je ili prosijati materijal ili pustiti da se u kanti do kraja razgradjuje jos nekih 3-4 tjedna prije nego li ga upotrijebite

Kompostiranje u vrtu:

1. Komposter je najbolje smjestiti u hladu gdje nije izlozen vjetru. Mozete napraviti drveni okvir ili postaviti metalnu zicu na golu zemlju kako biste omogucili glistama i drugim korisnim organizmima da sami iz tla dodju i nasele kompost.

2. Na dno mozete stavi sloj suhih grancica za drenazu i zbog prozracnosti (nije obavezno).

3. Kao prvi sloj stavite usitnjeni karton, suho lisce ili neki drugi ugljicni materijal.

4. Dodajte na hrpu zeleni materijal iz vrta (trava, korov) i organski otpad iz kuhinje te svaki zeleni sloj obavezno posipajte slojem ugljicnog materijala; piljevinu ili svjezu drvenu sjecku dodajte u volumenskom omjeru 1:1, a druge materijale (sijeno, slama, suho lisce, karton i sl.) u volumenskom omjeru smedje:zeleno= 2–4:1.

Savjeti:

→ Materijal ostaje na hrpi dok se ne razgradi, stoga je korisno ima dvije hrpe (tj. dva okvira / pretinca); kada se jedna napuni ostavite ju pokrivenu da se razgradjuje dok punite drugu.
→ Kod “lijenog kompostiranja” pazite da se slojevi ne sabijajaju kako bi ostali prozracni.
→ Kompostna hrpa mora biti u izravnom dodiru s tlom kako bi mikroorganizmi imali pristup kompostu te kako bi se osiguralo otjecanje suvisne vode i prozracnost hrpe.
→ Osigurajte dobar protok zraka, npr. dodavanjem grancica, preokretanjem i cestim mijesanjem kompostne hrpe.
→ Kompostiranje mozete ubrzati dodavanjem vise materijala bogatijeg dusikom, no u tom slucaju potrebno je hrpu prozracivati, odnosno preokrenuti sadrzaj vilama nakon 5-7 dana (dovod kisika ce pospjesiti razgradnju i osigurati aerobne uvjete) te jos barem jednom nakon 14 dana.
→ Treba pripaziti da se kompost ne isusuje, ali i da se previse ne moci na kisi. Zbog toga ga je korisno zastititi od sunca i oborina, odnosno prekriti kartonom, ceradom, starim tepihom… Time se podrzava zagrijavanje i odrzava umjerena vlaznost (sprijecava gubitak vlage ili pak prekomjerno vlazenje u zimskom razdoblju). Okvir treba ima razmake medju daskama / letvama, radi protoka zraka, a mozete se posluziti i metalnom zicom koja ce drzati organski materijal na okupu.
→ U kompostnu hrpu nikada ne stavljajte otpatke koji bi mogli privuci zivotinje (meso, kosti, ostatke kuhanih jela…)

KOMPOSTIRATI MOŽETE:

Ugljikom bogat “smedji” materijal:
• kuhinjski ubrusi, salvete, piljevina, suho lisce, usitnjeni karton, tuljci od toalet papira
• slama, sijeno ili drvena sjecka (oni se duze razgrađuju pa nisu idealni za kompostiranje u posudama, ali su odlican materijal za “lijene” hrpe u vrtu)

Dusikom bogat “zeleni” materijal:
• sirovi ostaci od pripreme obroka, srz i kore voca i povrca, kava, caj (s vrecicom,ako je od celuloze)
• pokosena trava, ostaci biljaka, uvelo cvijece

Kompostirati možete i:
• ljuske jaja, stare zacine ili brasno, dlaku, nokte

U KOMPOST SE NE STAVLJA:
• kuhana hrana, ulja, tekucine i preradjevine
• ostatci mesa i ribe, kosti, mlijeko i mlijecni proizvodi
• maramice koje su koristene, pelene, ulosci, lijekove
• zarazene biljke, osjemenjeni korov
• vrecice iz usisavaca za prasinu
• izmet pasa i macaka
• papir, novine i casopise (reciklirajte); celulozna vlakna u kompost stavljajte u obliku kartona
• sav ostali otpad koji mocete zasebno razvrstati i ponovno iskoristiti (npr. plastika, metal, staklo, tekstil)
• drvo koje je bilo bojano ili lakirano

IZBJEGAVAJTE:
• pepeo, citruse, lisce oraha i hrasta, jer djeluju kao inhibitori mikroorganizama i zaustavljaju proces razgradnje, no u manjim kolicinama nece stvarati probleme

Uvodnik #2: Permakultura i permakulturni dizajn

UVODNIK #1
— PERMAKULTURA I PERMAKULTURNI DIZAJN

Preuzmi uvodnik u .pdf-u

Sto je permakultura

Permakultura je multidisciplinarna metoda dizajniranja odrzivih i uravnotezenih sustava pomocu modela nadjenih u prirodi. Obuhvaca izrazito sirok spektar znanja i vjestina, od uzgoja hrane, kreiranja odrzivih gradjevina, upravljanja vodom i energijom pa sve do oblikovanja odrzivih zajednica, kvalitetnijih medjuljudskih odnosa i pravednijih ekonomskih modela. Svoj fokus stavlja prvenstveno na odrzivost i zivot u skladu s prirodom. Oponasa uzorke i medjusobne veze kakve nalazimo u prirodi te omogucava bogate prinose hrane i energije za zadovoljavanje lokalih potreba.

Permakulturni dizajn pod kapom etike objedinjuje i povezuje razne aspekte zivota kako bi stvorio obilje, kako za nase drustvo tako i za cjelokupan ekosustav. U kontekstu izazova pred kojima se nalaze covjek i okolis, permakultura je promisljena kao odgovor na pitanje kako ucinkovito raspolagati zemljom i resursima, graditi prebivalista koja su udobna i energetski usinkovita te uzgajati hranu na nacin koji je visoko produktivan, a sve to istodobno u suglasju s prirodnim okruzenjem i svime sto ga cini.

Permakultura istice drustvene vrijednostii kvalitetnije socijalne sustave – njezin primarni cilj je proizvodnja hrane, energije i drugih dobara kako bi zajednice zadrzale standard kvalitetnog zivljenja, ali na ekoloski prihvatljiv nacin. Lokalna zajednica se ojacava kroz prihvacanje prakticnih rjesenja i mogucnosti da se stvori zivot koji manje opterecuje okolis i postize vecu samoodrzivost.

Iako je permakultura razvijena u bogatijim zapadnim zemljama, gdje je ljudi cesto primjenjuju iz hobija, najbolja rjesenja postize upravo u ekonomski nerazvijenim zemljamau kojima se ljudi suocavaju s problemima prenapucenosti, nedostupnosti plodnog tla i degradiranim urbanim podrucjima. Posebno kvalitetna rjesenja nudi u podrucjima pogođenim prirodnim katastrofama gdje je u kratkom vremenu potrebno odrzivo osigurati vodu, hranu i krov nad glavom.

Permakultura je svjesno oblikovanje (dizajn) i odrzavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i zilavost prirodnih ekosustava. Permakultura je harmonicna integracija ljudi i krajolika, koji na odrzivi nacin osigurava hranu, energiju, skloniste i ostale materijalne i nematerijelne potrebe (Bill Mollison, A Designer’s Manual).

Poceci

Permakulturu su sredinom 70-ihu Australiji utemeljili Bill Mollisoni David Holmgren– za svoju metodu izabiru rijec "permakultura" koja simbolizira permanentnu agrikulturu, metodu odrzive proizvodnje hrane.

Uz vlastiti istrazivacki rad i iskustvo, nadahnuce za razvoj koncepta pronasli su u radovima Josepha Russella Smitha (Kultiviranje drveca: stalna poljoprivreda, 1929.) te Ruth Stout i Esther Deans, pionirki vrtlarenja bez okretanja tla i Masanobua Fukuoke, revolucionarnog japanskog poljoprivrednika, dok su kljucan utjecaj na utemeljitelje permakulture ostvarili pioniri svjetske ekologije, braca Eugen i Howard T. Odum. Sve navedeno osiguralo je teoretski okvir i ponudilo konceptualna rjesenja koja su usmjerila razvoj i stvaranje prakticnog holistickog koncepta permakulture. U pocecima usmjerena iskljucivo na upravljanje zemljom, kao permanentna agrikulutra, no u kontekstu promisljanja o fizickim i energetskim resursima kao i organizaciji ljudskih drustva, ubrzo postaje permanentna kultura. Osamdesetih godina 20. stoljeca permakultura stize u Ameriku i Europu.

Osnovna nacela i eticki principi permakulture

Eticki principi i nacela permakulture usredotoceni su na brigu za okolis i prirodu, ukljucujuci covjeka koji je neodvojivi dio prirode. Permakluturni principi nastali su proucavanjem modela iz prirode i tradicionalnih samoodrzivih predindustrijskih drustava. Bez holistickog pristupa i svjesnosti da smo dio sireg ekosustava ne mozemo stvoriti temelje za skladnu i pravednu buducnost.

Eticki principi permakulture

1. Briga za zemlju
→ skrb o tlu, zraku, sumama i vodama

2. Briga za ljude
→ brini se za sebe, svoje bliznje, zajednicu i drustvo u cjelini

3. Pravedna raspodjela
→ postaviti ogranicenja na potrosnju i osigurati preraspodjelu viskova

12 principa permakulturnog dizajna

1. Radi s prirodom, a ne protiv nje (svaki element ima svoju ulogu i doprinosi funkcioniranju cjeline)
2. Dizajniraj prema uzorcima iz prirode (koristenje prirodnih struktura za najbolji ucinak)
3. Povecaj raznolikost jer time povecavas stabilnost (polikultura vs. monokultura)
4. Svaki element treba obavljati vise funkcija
5. Svaka funkcija treba biti potpomognuta s vise elemenata
6. Stvori prinose (dobit je ogranicena samo nedostatkom maste)
7. Stvori samoregulacijske sustave (minimalan trud za maksimalan ucinak)
8. Uklopi radije nego odbaci ili suradnja, a ne natjecanje
9. Koristi obnovljive izvore energije (ulovi i pohrani energiju)
10. Smanji konzumaciju, ne proizvodi otpad i recikliraj na licu mjesta (odgovorna potrosnja)
11. Postigni mala rjesenja - koristi ono sto imas
12. Budi kreativan i reagiraj na promjenu (stvaraj vidljive promjene i koristi sve do punog potencijala)

Ostalo

Uz spomenuto, tecaj permakulture uobicajeno ukljucuje, medju ostalim, i sljedece teme:

• osnovni alati permakulturnog dizajniranja (zone i sektori)
• uzorci iz prirode i citanje krajolika
• mikroklima i lokalna posebnost terena
• permakulturno vrtlarstvo, planiranje i dizajn vrta
• urbana premakultura
• tlo i voda
• strukture i energija
• zastita bilja i ocuvanje raznolikosti
• cuvanje sjemena
• sumski vrt i biljne zajednice
• odrzivo graditeljstvo
• permakultura i zajednica
• dobra ekonomija

Uvodnik #1: Bioraznolikost i kucno sjemenarstvo

UVODNIK #1
— BIORAZNOLIKOST I KUCNO SJEMENARSTVO


Preuzmi uvodnik u .pdf-u

Poticanje odrzive proizvodnje lokalne hrane, zalaganje za opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava, ocuvanje prirodnih resursa, bioraznolikosti i tradicije – o svemu tome ovisi buducnost hrane, a time i nasa buducnost. Ako promisljate hranu i propitujete od kuda ona dolazi i na koji nacin je uzgojena, u tom slucaju trebate krenuti od samog pocetka, od izvora – od sjemena.

Bioraznolikost je vazna

Iako zivimo na planetu raznovrsnosti i obilja, bioloska raznolikost se rapidno gubi. Sjeme se standardizira, a desetak kompanija kontrolira 90% trzista. Kako stoga mozemo znati sto tocno jedemo?

Hrvatska na sortnoj listi ima tek 19 cuvanih sorti, a vecina tradicionalnih mogla bi uskoro prestati postojati. Genetska uniformiranost sve vise prevladava, hibridi zamijenjuju starinske sorte voca i povrca koje polako nestaju, a mi zaboravljamo njihov pravi miris i okus.

Ono sjeme koje su nekada cuvale i uzgajale nase bake, ono najljepse i najotpornije sjeme koje su vrtlari brizno birali i uzgajali generacijama – upravo iz tog sjemena nastaje “stvarna” hrana. I to je naslijedje koje je na nama da ga sacuvamo za buduce generacije.

Cuvanjem starih autohtonih sorti sjemena, kao i tradicije koja predstavlja nasu gastro-kulturu i identitet, stiti se bioraznolikost okruzenja i potice lokalna drustveno-ekonomska odrzivost na dobrobit lokalne zajednice i okolisa. A upravo to nagovjestava bolju buducnost hrane za sve.

Sto je jasnije nase poznavanje i razumijevanje bioraznolikosti, to je jaca potreba za njezinim ocuvanjem, kao i kontinuiranim okupljanjem autohtonih sorti i proizvoda uzgojenih na ekoloski i tradicionalan nacin, ujedno povezanih s lokalnom kulturom i krajolikom.

Sve pocinje od sjemena

Sjeme je iznimno vazno jer je osnova uzgoja hrane i predstavlja suverenitet jedne drzave, a od 2014. godine proglaseno je i nematerijalnom kulturnom bastinom UNESCO-a.

Za uzgoj zdravih plodova oduvijek je bilo najbitnije imati prirodno, domace sjeme, dobiveno iz biljaka uzgojenih na prirodan, organski nacin. Upravo s takvim sjemenom pocinje put odrzivog razvoja, koji cuva okolis i kvalitetu tla, za razliku od koncvencionalnog uzgoja.

Uz to, autohtone su vrste sjemena, za razliku od sjemena velikih korporacija, prilagodjene okruzenju i lokalnim uvjetima – od tla, klime i nacina uzgoja – te su otpornije, a donose i neusporedivo ukusnije i bogatije plodove.

Nekada i danas

Svako drustvo selekcioniralo je biljke prema svojim ukusima i potrebama, cime je nastalo golemo bogatstvo njihove genetske raznolikosti. Zasto i danas ne bismo nastavili taj rad?

Pocetak skupljanja sjemena i uzgoja vlastite hrane seze do 12 000 godina unazad, a, za razliku od danasnjice, uzgajalo se na tisuce raznolikih sorti – primjerice, nekada se uzgajalo 5000 sorti krumpira, dok se danas uzgajaju samo 4 sorte. Covjecanstvo je tijekom povijesti koristilo cak 7000 vrsta bilja, od cega i mnogo divljeg jestivog, dok danas koristi svega 30 vrsta (najvise riza, psenica i kukuruz).

Prema procjenama FAO-a, Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, raznolikost kultiviranog bilja smanjila se za 75% tijekom 20. stoljeca, a trecina od onoga sto je ostalo bi moglo biti izgubljeno do 2050. Stoga je danas od presudne vaznosti zadaca ocuvanja, uzgoja i razmjene tradicionalnih starih domacih sorti sjemenja.

Razmjene sjemena

Razmjene sjemena pruzaju mogucnost “zivog” kontakta medju vrtlarima i razmjenu informacija o sortama. Ujedno jacaju mrezu lokalnih zajednica, kao i volju da ustraju u ocuvanju tradicijskih sorti, saljuci tako jasnu poruku kako sjeme nije nicije vlasnistvo i da svi imaju jednaku odgovornost da brinu o zajednickoj kolekciji.

Kucno sjemenarstvo

Temeljna svrha kucnog sjemenarstva je ocuvanje i sirenje rijetkih i ugrozenih lokalnih sorti kultiviranog bilja, s ciljem da ih se sacuva od nestajanja. A zajedno sa sjemenom, siri se i tradicijsko znanje o njihovim dobrim svojstvima i uzgoju.

Sto sadimo vecu populaciju neke sorte, bolja je ocuvanost genetske raznolikosti, a sto je veca genetska varijabilnost prisutna u sjemenu, to je veca vjerojatnost da ce neke biljke godisnje napredovati, bez obzira na trendove okolisa.

Tradicijske sorte naseg podneblja, a posebno one koje sami selektiramo iz godine u godinu sve se vise prilagodjavaju vrtu u kojem rastu i s vremenom dobivamo sorte koje su otpornije na bolesti i stetnike. Uzgajajuci raznolike sorte koje se siju u razlicito vrijeme postize se dozrijevanje plodova pomalo, tocno onako kako se “trose”, a time se osigurava i dovoljna zaliha sjemena za sljedecu sezonu.

Najmanje koliko biljaka trebamo ostaviti (ili najmanje koliko metara kvadratnih posijati) da bi nase sjeme koje ćemo koristiti za sljedecu sezonu bilo kvalitetne genetske raznolikosti?

• salata 10 glavica
• suncokret 10 – 15 cvijetova
• kupusnjace (koraba, kelj, brokula, repa) 10 – 15 glavica
• kupus 30 glavica
• karfiol 60 glavica
• gorusica 1 m2
• rikula 1 m2
• mrkva 50 – 100 biljaka (saditi u rano ljeto)
• persin 20 biljaka
• celer 15 biljaka
• heljda 2 m2 / 200-250 sjemenki
• spinat 20–30 biljaka
• koromac 20 biljaka
• zitarice 300 biljaka
kukuruz 100-150 biljaka (odvojene cvijetove muske i zenske)
• psenica 1 m2
• proso 3 m2
• lan 80 biljaka
• grah i bob i soja 10 biljaka
• grasak 50 biljaka
• slanutak, leca 15 biljaka
• novozelandski 10 biljaka
• luk 20 biljaka
• vlasac 10 grmica
• poriluk 10 – 15 biljaka
• cesnjak 10 biljaka
• blitva 10 biljaka
• bundeva i krastavac 6 – 12 biljaka
• rajcica 6 – 12 biljaka
• paprike 6 – 12 biljaka
• krumpir 25 – 30 krumpira

Drustvene banke sjemena
Drustvene banke sjemena su lokalno upravljane i kontrolirane, neformalne institucije ciji je cilj ocuvanje, revitalizacija, jacanje i poboljsanje lokalnog sjemenskog sustava s naglaskom na lokalne tradicijske sorte. Banke sjemena postoje od 1980. godine i moze ih se pronaci diljem svijeta. Od ove godine ZMAG je pokrenuo svoju Drustvenu banku sjemena u vlasnistvu clanova, koja je otvorena za javnost, za proizvodjace hrane, male poljoprivrednike, vrtlare i potrosace, a cije su glavne aktivnosti usmjerene na ocuvanje i uzgoj lokalnih tradicijskih sorti sjemena koje ce se razmnozavati, dijeliti i prenositi buducim generacijama.

Glavni cilj projekta Drustvene banke sjemena je doprinos ocuvanju lokalnih i hrvatskih tradicijskih sorti sjemena i obnavljanje izgubljenih sorti. Takodjer, ostali ciljevi su i kreiranje mreze malih lokalnih proizvodjaca hrane i sjemena, educiranje, podizanje svijesti, dijeljenje znanja o vaznosti ocuvanja lokalnih i tradicijskih sorti i obnavljanje izgubljenih sorti te zagovaranje i politika sjemena, promicanje suvereniteta sjemena i hrane.

Donacija tradicionalnih starih domacih sorti

Tradicionalne stare domace sorte moguce je donirati na adresu udruge ZMAG (Vukomeric 23/3, 10418 Dubranec).

Budite odgovorni proizvodjaci i potrosaci, cuvajte pravo i raznovrsnost prirode!

Prirucnik #2: Planiranje vrta i gradnja povisenih vrtnih gredica

PRIRUCNIK #2
— PLANIRANJE VRTA I GRADNJA POVISENIH VRTNIH GREDICA

Preuzmi prirucnik u .pdf-u

PLANIRANJE I SKICIRANJE VRTA

Dobar plan vrta je dobar temelj za uspjesan i sretan vrt, bez obzira je li rijec o velikom ili malom, gradskom ili seoskom vrtu. Kako ga najjednostavnije napraviti i na sto sve treba pripaziti?

1. POPIS IDEJA I ZELJA
Stavite na papir kakav vrt zelite i kako zelite da izgleda te u opis ukljucite sve dijelove koje zelite da vas vrt sacinjava: gredice, staze, ograde, mjesto za kompost i sl. Nacrtajte jednostavan crtez vrta prema idejama.

2. ODABIR MJESTA SADNJE
Definirajte prostor na kojem zelite izgraditi vrt imajuci na umu da vrt dizajniramo u skladu s okolinom. Pripazite pritom da odaberete mjesto na suncanoj strani koje nije direktno izlozeno vjetru, a koje ima pristup vodi i koje, po mogucnosti, nema vece drvece u blizini. Biljkama je idealno ako su na osuncanom mjestu, ali ne i na mjestu koje je u dugom periodu izlozeno prejakom suncu (dobar izbor je primjerice JI strana). Takodjer, biljke vole biti zasticene od vjetra, a udaljenost od veceg drveca umanjuje mogucnost da ce drvece crpiti potrebnu vlagu i minerale iz zemlje.

3. PLAN SADNJE
Sastavite popis biljaka za sadnju i provjerite koje su kompatibilne, a koje se nikako ne podrzavaju. Napravite raspored sadnje pazeci na dobrosusjedske odnose s drugim biljkama, kao i na potrebe svake biljke, ali i plodored (rotacija usjeva svake godine) – tako cete dodatno ojacati biljke, povecati urod i zastititi ih od bolesti i nametnika. Uzmite u obzir i sadnju ljekovitog bilja oko povrtnjaka koje pomaze biljkama da sretnije rastu (npr. neven i kadifica).

4. SKICA VRTA
Nacrtajte detaljnu skicu vrta u mjerilu 1:100 (1 cm na papiru = 1 m u prirodi). Uzmite u obzir sve nepromijenjive elemente kao sto su stupovi i zidovi te objekti u zemlji. Zabiljezite gdje ne mozete dublje kopati, kao i gdje mozete rasporediti povrsinu u obliku trokuta, umjesto cetverokuta za dodatnu ustedu mjesta. Definirajte vrste gredica i njihov oblik te staze za laksi pristup gredicama uz jednu glavnu, siru stazu. Staze bi trebale biti siroke najmanje 30 cm. Ako je vrt na kosini preporuca se gradnja terasa.

GRADNJA POVIŠENIH VRTNIH GREDICA

Povisene vrtne gredice su ucinkovito i organizirano rjesenje za svaki vrt, a savrsene su za uzgoj na manjim parcelama ili nepogodnom tlu. Doslovno se mogu postaviti bilo gdje, lako se velicinom prilagođavaju prostorima i upravo su zato idealan izbor za sve one koji nemaju veliki vrt ili zele uzgajati povrce u gradu.

Prednosti:
• brze se zagrijavaju cime se omogucava ranija sadnja i ranija berba
• osiguravaju vecu kvalitetu tla, bolju drenazu i prozracnost
• poticu bolji rast biljaka, dok je rast korova otezan
• omogucavaju lakse obradjivanje i odrzavanje
• stite biljke od hladnoce
• zadrzavaju kucne ljubimce dalje od plodova
• drze korijenje biljaka dalje od oneciscenog tla i soli
• lako se pretvaraju u plastenik

1. ODABIR MATERIJALA
Najcesci materijal koji se koristi za izradu povisenih gredica je drvo, poput smreke, no prirodni materijal kamen ili opeka jednako su kvalitetni. Ako se koristi neobradjeno drvo vazno je da se prije koristenja zastiti od vlage, a iznutra oblozi vodotpornom podlogom (najlon) kako bi se usporilo truljenje drva. Ne preporuca se koristenje starih i trulih daskaka zbog njihovog kratkog roka trajanja ili drvo zasticeno klasicnim premazima jer kemikalije mogu lako prijeci u tlo, pa i u biljke.

2. DEFINIRANJE OBLIKA I VELICINE GREDICE
Idealna velicina gredica ovisi o potrebama vrtlara. Duzina gredice nije bitna i moze biti od
1 do 6 m. Za sirinu je preporuka da bude maksimalno 150 cm, kako biste mogli sa svake strane gredice doseci sredinu bez da hodate po njoj. Visina gredice moze biti minimalno 15 do 20 cm, no najidealnija za sve povrtnice je dubina oko 40–tak centimetara. Dubina gredice ovisi o biljkama koje sadite, kvaliteti tla i dubini koju doseze korjen biljke – npr. ako je rijec o nepovoljnom tlu, kao sto je glineno ili stjenovito tlo, a planirate saditi biljke s dubokim korjenom u tom slucaju dublja gredica je bolji izbor.

3. IZRADA OKVIRA
Izrezite daske u zadanoj velicini i sastavite okvir u zeljenom obliku. Prilikom postavljanja okvira treba obratiti paznju da su sve strane okvira u ravnini, a ako je tlo neravno, dno gredice mora se izravnati obradom tla ili kamenjem. Gredica treba biti otvorena na vrhu kao i na dnu ogradjenog prostora kako se voda ne bi zadrzavala. Ucvrstite okvir, bilo spojevima na uglovima okvira ili drvenim kolcima zabijenim u zemlju.

4. PRIPREMA ZA SADNJU
Nakon postavljanja okvira dno gredice prekriva se slojem kartona kako bi se sprijecio rast trave i korova. Ovaj sloj takodjer ce privuci gliste koje su zasluzne za stvaranje plodnog tla. Karton treba dobro namociti. Takodjer, dno gredice moze se prekriti zicanom mrezom da se sprijeci prodor stetocina kao sto su krtice. Zatim se gredica ispuni kvalitetnom vrtnom zemljom i sve je spremno za sadnju.
 

Prirucnik #1: Sijanje u kuci

PRIRUCNIK #1
— SIJANJE U KUCI

Preuzmi prirucnik u .pdf-u

1. PLANIRANJE
• napraviti popis biljaka koje zelite posaditi
• napraviti mali raspored  za sijanje u kuci prema datumu zadnjeg mraza(procijenjeno 4. svibnja)

2. NABAVKA SJEMENA I SKLADISTENJE
• nabaviti sjeme iz dobrog provjerenog izvora, pozeljno autohtone stare sorte sjemena
• raspitati se za uvjete pojedinih sorti i zapisati biljeske za svaku sortu posebno (namakati ili ne, drzati na svjetlijem ili tamnijem, toplijem ili hladnijem mjestu, koja temperatura prostora osigurava idealne uvjete, broj dana ili tjedana za klijanje, brzoklijajuce ili sporoklijajuce sjeme, trajnost sorte, vrijeme i dubina sijanja, temperatura i vlaznost tla, koji nametnici su moguci i kako im doskociti…)
• cuvati ih u papirnatim kuverticama i oznaciti svaku imenom, godinom, izvorom
• grupirati ih po abecedi i po mjesecu sijanja (grupe se mogu sloziti u vece papirnate vrecice)
• nabaviti oznake i oznacavati kuvertice (naručiti, posijano i sl.)
• adekvatno skladistiti sjeme do sijanja: na hladnom, suhom i mracnom mjestu, s temperaturom 0–5 °C, do max. 50% vlage (mora biti stabilno mjesto bez naglih promjena vlage i temperature)

3. ODABIR ZEMLJE
• odabrati najkvalitetniju mogucu zemlju za sijanje – rahlu zemlju bez nametnika, steriliziranu ili prosijanu – za pocetnike; najbolje odabrati kvalitetan profesionalni sjetveni supstrat, nikako zemlju za uzgoj loncanica

4. NABAVA PRIBORA
• posude za sijanje koje obavezno imaju rupe na dnu (za odvod viska vode) – od stiropora, plastike (pozeljno ponovno koristene posude od jogurta ili plasticne boce) ili kartona
• podloga
• oznake
• mali vrtlarski dnevnik
• posuda za zalijevanje i spricanje

5. OSIGURAVANJE UVJETA ZA KLIJANJE
• pronaci odgovarajuce mjesto s dovoljno vlage i umjerenom toplinom (vise potrebna za nicanje, niza za rast) – npr. prozorska daska. Do nicanja je dobro staviti posudice iznad radijatora ili elektricnog pokrivaca (sjemenke vole toplinu odozdola), a kad prokliju rasporediti ih po prozorima iznutra. Do nicanja mogu biti u mraku, ali je najsigurnije osigurati svjetlo od trenutka polaganja sjemenke u tlo.
• provjeriti ostale biljeske vezane uz osiguravanje potrebne temperature zemlje i topline prostora ovisno o sorti / vrsti

6. SIJANJE
• izabrati sjeme koje se zeli posijati i pogledati biljeske kako se koje sjeme tocno sije (najcesce mozete reci i po velicini sjemena – manja idu povrsno jer trebaju vise svjetla, veca 2–3 puta svoje velicine u dubinu zemlje)
• napuniti posude zemljom – nikada do vrha, prekriti oko 3/4 posude – blago zaliti zemlju prije sijanja
• napraviti rupu duboku oko 0,5 cm, u rupu poloziti sjeme (moze vise sjemena iste vrste) i dodati tanki sloj zemlje, a nakon sijanja malo poprskati vodom (ili natapkati prsticima)
• ne kombinirati razlicita sjemena u istoj posudici
• oznaciti posude s nazivom sjemena i datumom sijanja
• voditi biljeske – ime / izvor sjemena, datum sijanja, datum klijanja

OPCIJA — za poboljšanje klijanja, vrh posude prekriti prozirnom folijom i probusiti tri rupice na foliji, staviti na toplo mjesto. Nakon nicanja obavezno maknuti foliju i osigurati dovoljan izvor svjetlosti.

7. ODRZAVANJE DO PRESAĐIVANJA SADNICA U ZASEBNE POSUDE
• provjeravati sadnice svakodnevno i zalijevati ih prema potrebi – zemlja uvijek mora biti blago vlazna, ni premokra ni presuha. Zalijevati svaki dan ili svaki drugi dan ovisno o vlaznosti zemlje njezno oko sjemena (nikad direktno po sjemenu ili biljci). Pozeljno je da voda odstoji na sobnoj temperaturi i bude mlaka prilikom zalijevanja.
• u fazi klijanja osigurati toplinu i vlagu (nije nuzna svjetlost), a kad proklija osigurati i dovoljno svjetlosti, 8–12 sati na dan
• osigurati stabilnu sobnu temperaturu 18–20 stupnjeva za nicanje (kasnije se za rast biljaka temperatura prilagodjava ovisno o vrsti)
• po potrebi, ako je tlo zbijeno npr. grubim zalijevanjem, njezno razrahliti tlo kako bi korijenova bala dobila potreban zrak za razvoj
• prozraciti prostoriju, ali ne izlagati biljke propuhu
• voditi biljeske – opisi uvjeta, ideje i savjeti za drugi put

8. PRIPREMA ZA DRUGU FAZU – PRESADJIVANJE SADNICA U ZASEBNE POSUDE
• nakon sijanja, pospremiti ostalo sjeme, provjeriti stanje i pripremiti se za razmjenu sjemena
• pratiti rast biljaka – biljke su spremne za presadjivanje kad niknu 5 cm ili vise i razviju cetiri lista ili vise – vade se najjace i najljepse i presadjuju u zasebne posude

SRETAN RAST!